SPsIIBLI_135

San letnje noći

Klasična ljetnja noć: more, miris borova, mjesečina, sladoled... Šetnja sa mamom, tatom, bratom – jednom rječju idila. Mol, brodovi, jedrilice nas motivišu da započnemo diskusiju: „Kome se koja jahta više sviđa?” Mašta radi svašta. Svi smo odlutali na Karibe, Havaje, Bahame... Polako se približavamo rubu mola. Tajac.

Odjednom tišinu propara zvuk: Buććććć! I rečenica iz tatinih usta: „Uh, braćo mila!” Jedni druge smo prostrijelili pogledima. Tata nas sa kiselim osmijehom obavještava: „Imam jednu dobru i jednu lošu vijest. Koju ćete prvu?” Mi, onako pogubljeni, kažemo: „Lošu”. „Upao mi je ključ od vikendice u more”, kaže on. Mi u glas: „Pa, koja je dobra ?” „Nije mi ispao ključ od auta”, kaže sliježući ramenima. Ostali smo bez teksta. Brat pita da li imamo rezervni ključ. „Imamo ga, ali je u Banjaluci”, ironično odgovara mama. Idila ljetnje noći je pokvarena. U mrtvoj tišini svi krenusmo ka vikendici. Svi traže rješenja naših problema: gdje prespavati, kako doći do ključa na 5 metara dubine ili ključa u Banjaluci? Tata ima genijalnu ideju. Predlaže da zaroni i tako izvadi ključ. Ali mama, znajući njegove ronilačke sposobnosti, to u startu odbija i predlaže unajmljivanje ronioca, pa koliko košta da košta. U tom razmatranju, stižemo do vikendice. Tehnički problemi: ulazna vrata zaključana, vrata na terasi zatvorena! Sreća u nesreći, prozorčić na veceu je otvoren. U tom trenutku smo svi pogledali u mog brata. Brzo je shvatio šta mu se sprema. Ubacili smo ga kroz prozorčić i otvorio nam je vrata na terasi. Jedan problem manje, imamo gdje prespavati. Ali ostaje problem ključa. Rješenje mi dolazi sa časa fizike. MAGNET! Tata vidi potencijal moje ideje, a onda koristi ribarsku školu i traži silk. Stari zvučnik je platio glavom. Uzimamo magnet, vežemo silkom i tata i ja odlazimo u „ribolov-ključolov”. Autom smo brzo stigli na mjesto zločina. Ključolov počinje. Spuštamo magnet osvjetljavajući dno svjetiljkom. Jedan neuspjeli pokušaj nas već deprimira. Ali iz drugog puta izvlačimo mokre, slane ključeve. Slavimo uspješan lov, kao da smo upecali morskog psa. Hepi end.

Vraćamo se u vikendicu, kao pravi heroji. Zveckanjem ključeva vraćamo osmijeh na lica mame i brata. I ljetnja idila je opet tu! Pouka: Ne igrajte se ključevima na obali mora. P.S. Svaka slučajnost sa stvarnim likovima i događajima je namjerna.