Pismeni zadaci

SPsIVBLII_358

„Lutam, još, vitak, sa srebrnim lukom.“

(Stražilovo —M. Crnjanski)

 

ocena dobar triBilo je to nekako oko vaskršnjeg posta. Kao svake godine, vrijeme je bilo promjenljivo, smjenjivali su se tamni oblaci i „zubato sunce“. ...

Došao sam kući, s namjerom da barem pročitam prvu knjigu „Seoba“. Poznat po tome da čitam u ležećem položaju, ja sam se zavukao u svoju sobu i počeo da čitam.

Sunce, koje je uspijevalo da se otme teroru tamnih oblaka, bacalo je svoje blijede zrake, i osvjetljavalo moju sobicu. Čitao sam. Rastade se Pavle Isakovič sa porodicom Božič, a više se ničega ne sjećam... Zaspao sam. Dragi snovi.

Negdje tamo, u dalekoj zemlji, probudih se ja. Bila je to zemlja Indijanaca. Iza nekog velikog hrasta kopao sam ja neku rupu, kad začuh neke urlike. Zgrabih strijelu i srebrni luk, i istrčah na neku liticu. Kad tamo Indijanci pohvatali gimnazijske profesore i vode ih na strijeljanje. Među profesorima bi i prof. Vera Bajagić. Istrčim ja pred njih. Kad me Indijanci ugledaše, prepadoše se. Ja posegoh za strijelom, a Indijanci se razbježaše. Pritrčah ja profesorima. Oslobodih ih. Priđe meni prof. Vera i upita me:

– A otkud ti ovdje, zar ne čitaš „Seobe“?

Ja odgovorih:

 – Pročitao sam samo 200 stranica.

Za ovaj podvig dobih ja orden za hrabrost, a profesorica Vera mi uruči nagradu sa jednom trojkom. Zagrmi... Udari jak grom. Trgoh se ja iz sna, a tamo nema ordena, a ni trojke. Kakvo razočaranje...

A odgovor profesorice Vere je bio: Možda ima!

Vi ste ovde: Home Zbirka radova Srednja Za III razred Crnjanski i dela mu SPsIVBLII_358